Gimnazija Beli Manastir

Naslovom "Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem", obilježili smo 100. godišnjicu smrti hrvatskog književnika A. G. Matoša u holu naše škole, a prigodom proslave 50. obljetnice rada Gimnazije Beli Manastir.  Profesorica Radmila Mecanov Pofuk i njezini učenici trećih razreda obogatili su ovu obljetnicu glasovitim stihovima A. G. Matoša koje pamte mnoge generacije gimnazijalaca. Također kolorističkim fotografijama iz Matoševa života ovaj je pano zaista impresivno izgledao. Pogledajte ga na ovoj poveznici u većoj rezoluciji:

/upload/gimnazija-beli-manastir/images/newsimg/713/Image/matos.JPG

U nastavku ovog članka prisjetite se jedne od najljepših ljubavnih elegija .......Utjeha kose, a ako ga želite vidjeti slobodno navratite do klupe u starom dijelu grada Zagreba, na kojoj sjedi i gleda u prekrasnu panoramu naše metropole.

/upload/gimnazija-beli-manastir/images/newsimg/713/Image/matos.JPG

Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

Na visokom odru, u agoniji svijeća,

Gotov da ti predam život kao žrtvu.

_

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

Sumnjajući da su tamne oči jasne

Odakle mi nekad bolji život sjao.

_

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim

U slijepoj stravi i u strasti muke,

_

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja još je bila živa

Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.