preskoči na sadržaj

Gimnazija Beli Manastir

Login
IZ ŽIVOTA ŠKOLE

VEČER MATEMATIKE 7.12.2023.

MAKE MATH FUN ! 💙

Večer matematike 2023 Gimnazija Beli Manastir 

Foto galerija - Večer matematike 

DANI HRVATSKOGA JEZIKA 

 

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! (…)

(Petar Preradović)

 

          

 DANI KRUHA

 

                OPŠIRNIJE

A. B. Šimić:

Rosa Mystica - Veče ljubavi 

San je pao na mlin

starinski u doli. 

Mir je pao tiho 

na srce što voli. 

Skromno srce

puno sreće i sanjarija!

Tražilica
Anketa
Imate li interesa za uključivanje u, i osnivanje volonterskog kluba u školi?




Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 9. 2011.

Ukupno: 334508
MOZDA VAM ZATREBA

 
 
 
 
 
 
https://ocjene.skole.hr/
 
             DABAR heart
 natjecanje 13. -  17.11.
 
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O, JEZIKU NAŠ DIVNI...POSUĐENICE U ESEJIMA UČENIKA

Uredila Ljiljana Jeftimir, dipl. ing. u suradnji s profesoricom Hrvatskog jezika Radmilom Mecanov Pofuk: 

Ovi eseji učenički su uratci pronađeni na požutjelim papirima iz naše škole, a napisani na satima hrvatskog jezika koji je predavala draga naša profesorica Radmila. Ispričavamo se što ih nismo ranije objavili, ali obzirom da nam je profesorica Radmila Mecanov Pofuk zauvijek otišla u miru i vječno zatvorila svoje načitane  oči, njoj u sjećanje i njezinim vrijednim učenicima kojima će kad navrate na ovu stranicu sigurno biti drago prisjetiti se života u razredu sa svojom profesoricom hrvatskog jzika. A posebice ponovo pročitati svoje vlastite redove vrlo zanimljivih eseja koje smo svi s radošću i smijehom nekada čitali na panoima školskih hodnika. Naime, učenici koriste posuđenice iz njemačkog, turskog, mađarskog  jezika  u narječju stanovnika Baranje. 

Evo kako su izgledali: 

MUKE PO RUDOLFU MILERU 

Ovo je priča o dogodovštinama Rudolfa Milera.

Rudolf Miler je rano ustao, fruštukovao šnicle, obukao radni ajncug, zavezao gojzerice i krenuo na posao. Vozio se prema baušteli i odjednom je pred njega izletio šleper, te je morao nagaziti na bremzu. Zakačio je rubnjak na cesti, pa mu je otpala ratkapa. Felga je imala samo par ogrebotina. Pogledao je na veker koji je uvijek imao u autu i shvatio da će zakasniti na posao ako se ne požuri. Stisnuo je kuplung i ubacio u petu brzinu. Opet nije imao sreće, pa je udario pijanca s flašom u ruci. Ovaj mu se razlijepio po šoferšajbi kao muha, ali na svu sreću bez ikakvih posljedica. Naravno, šajba je stradala kao i hauba. Sve je to vidio kelner iz obližnje birtije pa im je ponudio kriglu piva da se obojica smire. Rudolf je pijancu platio još dva gemišta i tako se spasio od kaznene prijave. Ionako je kasnio na posao, pa je svratio do obližnjeg kirvaja da pojede jegervuršt sa kiflom. Usput je tako reći otuđio kuglof sa štanda. Onda se zalaufao do auta i stigao na bauštelu. Tamo ga je dočekao nadzornik i rekao da će sad fasovati. Citiram:“ Sprešat ću te kao prezvuršt, objesit na onaj štrik, pa ćeš moći u prijevremenu penziju. Ti si jedan trotl i ona štanga ima više pameti od tebe.“ Rudolf se dobrano nasekirao. Morat će odraditi još noćnu šihtu. A nema ništa gore nego po mraku stavljati tiple. Uzeo je borer, stavio ga u bormašinu te stegao šrafcigerom. Uskoro je bio fajrunt jer se bormašina pokvarila. Obični kineski drek. „Baš se pitam koji je šlempavac ovo kupio“, pomisli Rudolf. Bio je bijesan pa je uzeo cange i počeo vaditi šarafe iz grede koja mu je bila nad glavom. Kako je jednoga iščupao od siline udarca je poletio nazad i lupio glavom o dihtung na cijevima. Taj udarac mu je pomutio pamet. Lojtrama je udario radnika i ukrao mu brener. Tko zna što bi se dogodilo da bedinerice nisu naglancane pločice tako da se Rudolf poskliznuo i upao u šaht. Pri padu su mu se namjestili federi u glavi. Kolege su ga izvukli van i otišao je u bolnicu. Tamo su ga stavili u kinderbet. Kad su mu htjeli izvaditi krv špricom, pao je u nesvijest. Kasnije je došao k sebi, a njemu je u posjet došla prijateljica junferica i donijela trajbana jaja i štrudle za jelo. Dva dana kasnije Rudolf je pušten iz bolnice. Ubrzo ga je uhvatila policija dok je špancirao šumom. Optužen je da je rapšicer. Odveli su ga u zatvor. Tamo se osjećao kao krampus u kupleraju među frajlama. U svom cimeru je uspio  izvaditi cigle iz zida te pobjeći.

Ziher je bio pravi građevinar.   

Marko Živkov, Domagoj Veseli, Vedran Bajs-Jovanović, Matej Markan, 2.e 

 

 

IZ ŽIVOTA U BARANJI
Narodni običaji u Baranji
 
18. 10. 2011. u našoj školi održana je svečana priredba Dani zahvalnosti za plodove zemlje.  Na toj priredbi učenice Ana Oršolić i Ana Matanov čitale su crtice običaja u Dražu i Gajiću.
 


Od košnje do karbina (Ana Oršolić)
 
Misli svako da je meni lako. A ja ne znam šta ću sa sobom. Ta pa eto sam u veliki briga i problema. Svi samo o te Evrope divanu. Još malo ćemo glasovat za nju ili protiv, kako pripovićke kažu. A šta ću ja kad voljim rakiju? Vala sam onda protiv Evrope, kad eto kažu da se neće više smit rakija peć. A šta će tek moj jadni didak Matija?! Pa cile godine na rakije preživljava. Znate kako to kod njega iđe?
U augustu najedamput šljivika održava ko nikad! Eto ga svaki dragi dan obilazi i prigleđe. Pokosi ga.. a onda zalegne u kaki lad, pa dok zadovoljno gleđe kako su šljive urodile popije malo vina il stare rakijice da mu se malo vid razbistri. Kaže on da je rakija lik za sve bolesti! Ja isto eto malo slabije viđem i stalno se žalim, pa sve mislim da će mi eto ponudit kakom rakijicom! Ili.. kad se sekiram radi te škule, lipo on mene kaže nek ja najbolje lipo drmnim koju i sve će glađe it. A nije da ga ja ne slušam. Uvik su mi rekli da slušam starije. I kažem vam ja! Odma se bolje pamti.. zato mene tako lipo iđe u škule!
Nego, di sam ja ono stala.. jo da! Kod starog i njegovga šljivika! E! kad tako šljive lipo urodu, on i baba Janja ođu kupit. Koje ne pospadu, još ih motkom malo protresu, da eto što više rakije bude! Bude posla cili dan! I ne samo jedan dan.. Oduži se to malo.. ni? Moraju onda ponet i malo škvaraka, kuvani jaja i.. luka! Bez luka ništa! Kad pokupu sve šljive, na kola i konja odvezu u podrum. Onda je dalje didak Matijin posal. Bure namaže blatom, da ne zagori. Pripremi i kacu i kazan i sve eto. E, a onda je on meni objašnjavo da se kazan sastoji od kazana sa kapkem, pa iđe civuš i stabarka u koje je voda di se ladi rakija i onda curi u kabel. Kaže stari, da ko pije rakiju mora i to sve znat! Ja vala onda u te pripadam. A kažem i vama da znate!
Eto sam nanovo ošla s glavne pripovićke. Di sam stala? Jo, da! Didak Matija šljive meti u bure i onda ih iđe svaki dan prignjest i sve izgleđe i prati kad će provrit. Već nikad ne može dočekat! Dotle pripravlja drva za peć rakiju. Kad već dočeka, fala Bogu, zamaže koma, da mušice ne piju i da ne lapi. Onda se drugi dan sprimlje zastavit prvi kazan. Dok on to radi, uvik mu dođe kaki komšija ili kum, kobojage da viđu šta radi.. a kako ne bi došli u podrum, kad tamo uvik vina i stare rakije. Stari nije škrt pa ih ponudi uvik. Bude onda svakaki divana. Jedamput sam ih čula. Ta pa to za plakat od smija.
Tako stari moj, malo po malo proba koliko je jaka rakija i baci kašiku rakije u pećicu. Ako rakija gori, onda je dobra! Kad prestane goret onda krene patoka curit u kabel. Kad se kabel napuni, ponovo ga polje po komu da bude što više rakije. Kad završi patoku onda rastavlja kazana a koma ostavi za ranit svinje. Potli već oma sastavlja drugoga kazana za peć. Bude to po tri, četiri kazana na dan. U svakom kazanu bude po 7, 8 litara rakije.
Didak Matija kaže, da je najbolje rakija koja odleži u dudovom burešcetu, a pije se kad bude najbolja, zrela, za karbine! Al ko će to dočekat. Pa dotle piju staru, ako nema stare, može i nova rakija.
Eto sad kad i vi sve znate, slobodno se poslužite, sad i vi smijete probat malo! I eto razmislite jeste za Evropu il ni! Ja znam! Ja bi i dalje pila našu najbolju, domaću rakijicu!
 

Zimnica u Luču (Ana Matanov)

U jednom jesenskom danu došla Eva iskat pomoć od svekrve Marte kako da napravi zimnicu. Marta ju rado primila i počela joj govorit o papriki. Za nju je potreban kom i drveno bure, ali Eva kao mlada divojka koja nema iskustva je taj kom bacila, ali Marta joj kazala da ima još jedan recept sa kupusom i paprikom. Uz to je dodala kako bi bilo dobro da napravi ljute feferone jer to njezin Marko volji. Sljedeći problem su bili krastavci, ali i za to je dobila objašnjenje kako napravit. Treba joj samo rena, a za turšiju su joj potrebni i glavice kupusa, karfioli, paprike i ostalo. Marta je bila stvarno vridna kada je to sve naučila, pomislila je u sebi Eva. Zanimali su ju i kompoti i pekmezi. Šljive su bile pridlog, treba ih samo očistit i skuvat i ispeć u krušnoj peći. Iskala je pomoć i za katoline , a Marta joj kazala da mora jabuke očistit i sušit ih na Suncu i u krušnoj peći. Na kraju su zaključile kako je Eva mršava i blida, ali se ona opravdala da će sada, kada zna toliko recepata, počet dobro kuvat i jest i da će sljedeći put doć lipa i slatka ko gomboc!

 

preskoči na navigaciju